Korijenasto povrće poboljšava rad crijeva

Među jesenskim plodovima je korjenasto povrće sa zadebljanim i mesnatim podzemnim dijelom. Zbog svog ugodnog okusa, brojnih korisnih nutrijenata i ljekovitog djelovanja, potrebno je uvrstiti korjenasto povrće u redovnu prehranu. Iako se ubire i koristi cijele sezone, za zimnicu ga je najbolje prikupiti u jesen.

Svaka vrsta povrća ima svoje specifičnosti, ali svima je zajedničko što: snaže imunitet, djeluju protuupalno, povoljno djeluju na probavu (posebno rad crijeva), poboljšavaju metabolizam, pomažu pri čišćenju organizma od toksina, umanjuju opasnost od nastanka hroničnih i malignih bolesti.

Sve vrste korjenastog povrća sadrže: ugljikohidrate, mnoštvo prehrambenih vlakana, vitamine (najviše C,D,E,K i B kompleks), brojne minerale, zaštitne materije (alkaloide, eterična ulja, terpene, karotenoide) i vrlo malo proteina i masnoća. Mnogi od ovih sastojaka sprečavaju štetno djelovanje slobodnih radikala te tako usporavaju proces starenja i sprečavaju pojavu degenerativnih bolesti.

Celer – Svi dijelovi ove biljke su ljekoviti. Celer sadrži eterična ulja korisna za liječenje upale dišnih organa. Poboljšava apetit, ublažava tegobe kod čireva i gastritisa, umanjuje nadutost. Materija apin ima snažna antioksidativna svojstva, dok psoralen može pomoći oboljelima od psorijaze i vitiliga. Celer smanjuje rizik od stvaranja krvnih ugrušaka i snižava holesterol. Djeluje kao diuretik, umanjuje tjeskobu i loše raspoloženje, čuva zdravlje očiju i ublažava reumatske tegobe. Korijen celera može se jesti sirov u salatama i svježim sokovima (samostalno ili s drugim povrćem i voćem). Izvrstan je u supama i varivima, a može se kuhati ili peći. Svježi ili suhi listovi i sjemenke koriste se čitave godine kao začin ili čaj.

Cvekla – Postoje bijele, ružičaste i žute sorte cvekle, ali ona crvena je ipak najzdravija. Cvekla ima okrugao ili izdužen korijen. Smatra se da betacijanin koji cveklu boji u prekrasnu crvenu boju pomaže u borbi protiv zloćudnih bolesti. Materija betain potiče rad i čišćenje jetre te sprečava nakupljanje masnoće u njoj. Cvekla snižava visoki krvni pritisak, sprečava nastajanje krvnih ugrušaka te štiti od bolesti srca i krvnih žila. Vitamini B12 i B9 pomažu kod slabokrvnosti. Zbog bogatstva nutrijenata cvekla umanjuje kiselost organizma i djeluje protuupalno. Blagotvorno utiče na mokraćni sistem i umiruje kožne poremećaje. Često se koristi za sprečavanje i liječenje zloćudnih bolesti (osobito kod raka debeloga crijeva i leukemije).  Cveklu je najbolje koristiti svježu u salatama. Cvekla se može peći i kuhati.

Mrkva – sadrži obilje korisnih materija poput eteričnih ulja, pigmenata i karotenoida. Karotenoidi beta-karoten, lutein i zeaksantin su poznati po povoljnom djelovanju na zdravlje očiju, a posebno kod makularne degeneracije. Crvena i grimizna mrkva sadrže antocijanine, likopen i hidroksicinamične kiseline. Narandžasta ima najviše beta-karotena, a žuta lutein i ksantofile. Svi ovi nutrijenti imaju zaštitni efekat na čitav organizam. Mrkva je korisna kod ublažavanja tegoba dišnoga sistema, anemije, nastanka bolesti srca i krvnih žila, a djeluje i kao diuretik. Sok mrkve u kombinaciji s baznim uljima primijenjen izvana dobro djeluje na kožu te se može koristiti kod tegoba s aknama, čirevima, opekotinama, ranama i raznim oboljenjima kože.  Za materiju falkarinol se smatra da može spriječiti razvoj ćelija raka debeloga crijeva. Kako bi se što bolje iskoristili karotenoidi, mrkvu treba prokuhati. Ako se koristi sirova i naribana mrkva, tada obavezno dodati neko prirodno ulje u kojem će se karotenoidi rastopiti. Listovi su bogati vitaminom K i mnogim mineralima. Ne treba ih bacati, već iskoristiti za supe, variva, salate, sokove.

Pastrnjak – je manje poznat od ostalih korjenastih vrsta povrća, ali ne treba ga zanemariti. Sadrži snažne antioksidanse kao što su falkarinol i panaksidiol. Bogat sastav ove biljke može spriječiti razvoj bakterija i gljivica. Djeluje protuupalno, umanjuje grčeve probavnoga sistema i tjera višak vode iz organizma. Pastrnjak ublažava pretjerano stezanje krvnih žila i normalizuje krvni pritisak, snižava povišeni holesterol u krvi te pomaže u prevenciji zloćudnih bolesti. Pastrnjak je najbolje jesti sirov u raznim salatama i sokovima. Nakon prvih mrazova ukusniji je i slađi. Može se kuhati i peći (u obliku pirea, variva, supa i složenaca). Listove, korijen i sjemenke mogu se upotrijebit kao začin.

Peršun – Kao i srodni celer, sadrži brojne korisne materije poput apina, apiola i miristicina, koje imaju snažan uticaj na čitav organizam, a prvenstveno čuvaju zdravlje jetre. Peršun snižava povišeni krvni pritisak i sprečava nastanak srčanih bolesti te smanjuje nivo šećera u krvi. Može ublažiti alergije, olakšati probavne tegobe, potaknuti rad slezene i bubrega te regulisati menstrualni ciklus. Korijen koristiti u svježem stanju, ali i kuhan. Dodavati ga umacima, supama, prilozima, salatama. Svježe i suhe listove koristiti kao začin, a sjemenke za čaj.

Repa – Najčešće je poznata kao ukiseljena namirnica i kao takva djeluje probiotički. Repa sadrži dosta vitamina B6 koji je važan za dobar imunitet i zdravlje nervnog sistema. Smatra se da sprečava neurodegenerativne bolesti poput Alzheimerove. Pomaže kod infekcija, reguliše holesterol i sprečava srčane bolesti, umiruje nervni sistem, koristi probavnom sistemu te štiti od zloćudnih bolesti (posebno raka debeloga crijeva). Repa je izvrsna i sirova te je svakako treba probati kao salatu ili je jednostavno grickati. Može se je kuhati, dinstati i peći. Mlađa repa je slađa, a starija oštrijeg, ljutkastog okusa.

Rotkva – izvana uglavnom crne boje (rjeđe smeđe, bijele, žute ili grimizne), a mesnati dio je bijeli ili crven. Spoj lizocin i brojna eterična ulja snažno djeluju protiv bakterija i gljivica. Rotkva pomaže kod upala i oboljenja dišnoga sistema, jača apetit i potiče izlučivanje probavnih sokova. Korisna je kod bolesti žučnoga mjehura i jetre, djeluje kao diuretik i ublažava reumatske tegobe. Izvrsno čisti organizam od toksina i ima pozitivan učinak na kožu. Iako je poprilično ljutog okusa, sirova rotkva je najzdravija. U salatama se može pomiješati s drugim namirnicama. Može se koristiti i kao ljekoviti pripravak s medom koji pomaže kod tegoba dišnog sistema.

Sve vrste korjenastog povrća mogu se jesti sirove. Korijen ne treba guliti jer obiluje korisnim materijama. Samo ga treba temeljito oprati i ukloniti oštećenja. Ako se kuha, neka to bude što kraće i na pari, kako ne bi izgubilo vrijedne sastojke (posebno vitamine B i C) te postalo vodeno i gnjecavo. Uvijek treba dodati nešto masnoće da bi se karotenoidi rastopili i tijelu bili pristupačniji.