Upoznajte svoje tijelo: Bolesti tankog crijeva – Ulkus duodenuma

Duodenalni ulkus (čir ili grizlica) predstavlja razjedanje unutrašnjeg sloja duodenuma, koje se nadovezuje na želudac i nastavlja na tanko crijevo, pri čemu su dublji slojevi crijeva izloženi korozivnom djelovanju želučane kiseline.

Duodenalni ulkus je češći od želučanog, češći kod muškaraca i karakterišu ga jaki i intenzivni bolovi, koji nastaju 90 do 180 minuta nakon jela. Hlorovodonična kiselina i pepsin su najvažniji faktori u nastajanju bolesti. Ostali značajni faktori su bakterija H. Pylori, stalni stres, neki lijekovi (antireumatici), pušenje, kafa, neadekvatna ishrana i način življenja kao i genetika. Smanjenje lučenja sluzi i smanjenje sekrecije bikarbonata i dalja produkcija prostaglandina negativno utiču na sluznicu tankog crijeva.  Čir koji se nalazi na prednjem zidu dvanaestopalačnog crijeva dovodi do perforacije (pucanja), dok na zadnjem zidu dolazi do prodiranja ka gušterači ili do krvarenja.

Od ove bolesti oboljevaju češće mlađe osobe (između 20 i 45 godina). Karakteristično je sezonsko javljanje, u proljeće i jesen, a znaci čira mogu ličiti i na druge bolesti kao akutno zapaljenje žučne kese, zapaljenje gušterače, kod hijatus hernije ili drugih funkcionalnih smetnji. Značajno je reći da većina pacijenata sa aktivnim ulkusom nema ulkusnu simptomatologiju, sve do razvoja komplikacija, te je neprecizno određivanje incidence ulkusa u širokoj populaciji stanovništva.

Najčešći simptom je bol, u vidu oštrih probadanja ispod desnog rebarnog luka i u sredini epigastrijuma (kod 10% pacijenata), u vidu pečenja ili svrdlanja. Bol može biti nekada nedefinisana u vidu abdominalnog pritiska ili punoće, a često i u vidu nejasnih senzacija. Uslijed bolova, pacijenti se često bude noću, obliveni znojem,  a poslije uzimanja hrane ili lijekova bol vrlo brzo prolazi. Uz bol javljaju se muka, gađenje i povraćanje, gubitak tjelesne težine, a moguća je pojava krvarenja na usta (hematemeza) ili pojava crnih stolica (melena)

Dijagnoza se postavlja gastroskopijom ili rentgenskim snimanjem želuca (uvođenje dvojnog kontrasta: barijum-vazduh), gdje je procenat otkrivanja duodenalnih ulkusa povećan na 90%.

Antacidi su dugo već lijek izbora, najčešće preparati miksture aluminijum i magnezijum hidroksida. Lijekovi koji inhibiraju histaminski H2 receptor i smanjuju gastričnu sekreciju, antagonisti H2 receptora su lijekovi koji se najčešće primjenjuju u liječenju ulkusne bolesti (ranitidin, famotidin, nizatidin).

Prevencija je jako važna i sastoji se u izbjegavanju lijekova koji se uzimaju oralno radi liječenja drugih bolesti, izbjegavanju pušenja, alkohola i neadekvatne ishrane.

Ostanite i dalje uz nas, nastaviće se!